O nama

Temeljno obilježje Gorske službe spašavanja je pružanje pomoći potrebitima na nepristupačnim planinskim područjima, u speleološkim objektima i stijenama, na lokacijama izvan prometnica, uopće tamo gdje redovne službe hitne pomoći nisu u mogućnosti djelovati svojim sredstvima i osobljem. Članovi službe su dobrovoljci, koji za taj težak i opasan rad ne traže nikakvu materijalnu naknadu od unesrećenoga.

UVOD

Japetić 1952.

Samoborsko gorje je zbog svoje prirodne raznolikosti, ljepote, dobre prometne povezanosti i blizine Zagreba u stalnom interesu izletnika i planinara od samog početka djelovanja HPD-a. Izgradnjom planinarskih kuća  raste broj posjetitelja i razvijaju se svi oblici planinarskog djelovanja ljeti i zimi. Nakon Drugog svjetskog rata i ponovnog oživljavanja planinarskih aktivnosti, napose obnovom djelovanja PD «Japetić», raste posjet gorju, kako izletnika iz Zagreba, tako i Samoboraca. U to vrijeme registriramo i prve  nesreće u Samoborskom gorju, na sreću bez težih posljedica, pri kojima su prvu pomoć  pružali sami planinari nazočni na mjestu nesreće.

 

STANICA GSS  pri PD „Japetić“
3.6.1953. – 1.2.1956.

Osnivanjem GSS PSH (1950. godine) i aktivnostima centrale GSS PSH na širenju mreže GSS, pokreću se aktivnosti oko osnivanja službe spašavanja u Samoborskom gorju i okolici.

Tako dopisom od 27.4.1953. Gorska služba spašavanja Planinarskog saveza Hrvatske, temeljem odluke donesene na Plenumu PSH-e o osnivanju stanica gorske službe spašavanja, traži od planinarskog društva u Samoboru ( PD Japetić ) angažiranje jednog ili više članova  u službi spašavanja.

Društvo tu inicijativu podržava i već 22. 5. 1953. odgovara dopisom PSH-u. Prihvaća se odluka o osnivanju stanice i čestita „Naslovu na ovom poduzimanju, koje bi se trebalo što prije ostvariti, jer je isto neophodno potrebno i od velike koristi u slučaju nezgode za svakog planinara i izletnika…“  Od GSS PSH traže se podrobnije upute o organizaciji, navode se potrebe za opremom za spašavanje (nosila ili čamac za spašavanje), lijekovima i sanitetskim materijalom, ali se navodi i što se sve u međuvremenu obavilo na kontaktima i pripremama za rad stanice. I najvažnije, u dopisu su nabrojani članovi drušva koji trebaju predstavljati jezgru buduće stanice, i to: Požežanec Branko, Šoić Tomo, Rajšp Branko, Zagode Josip, Turovec Zvonko, Ivanišević Miroslav, Cipek Stjepan i Medricki Vlasta, a u obavještajnim točkama izvan Samobora: Regović Franjo, Bošković Franjo, Bišćan Mirko i Golubić Milan.

Za referenta je određen Georgijević dr. Adalbert, s obavezom obuke članova o pružanju prve pomoći unesrećenim planinarima ili izletnicima, a za mjesto redovitog dežurstva određena je „Šoićeva kuća“ pod Lipovcem.

GSS PSH registrira 3. 6. 1953. osnivanje ekipe (stanice) gorske službe spašavanja pri PD Japetić. U razdoblju od 1953. do 1956., uz ekipe GSS u PD „Jastrebarsko“ i PD „Dr. M.Plotnikov“ članovi  provode stalna dežurstva u planinarskim domovima pod Lipovcem i na Oštrcu, na skijaškim terenima na Japetiću i Kovinščici, rade u društvima i na izletima, predstavljajući  jezgru društvenih aktivnosti.

Gorska služba spašavanja Planinarskog saveza Hrvatske, dopisom od 17. srpnja 1953. predlaže planinarskom društvu „Jastrebarsko“, zbog potrebe sigurnosti posjetitelja Samoborskog gorja i Žumberka, osnivanje ekipe (stanice) GSS u društvu. PD „Jastrebarsko“ odgovara GSS PSH- u dopisom od 17. 9. 1953. i potvrđuje pokretanje aktivnosti u tom smjeru, s naglaskom na činjenicu da se tu planira aktiviranje grupe od 5 – 6 članova društva. Potpora GSS PSH se sastoji u dodjeli opreme (čamac za spašavanje, ploče za obavještajne točke, sanitetski materijal), a članovi povremeno dežuraju u planinarskim domovima u Samoborskom gorju. Međutim, iz raznoraznih razloga, rad ekipe zamire, o čemu se GSS PSH žali UO-u PD „Jastrebarsko“ u veljači 1957., a nakon neuspjelog obnoviteljskog sastanka ( 21.6.1957.) Komisija za gorsku službu spašavanja PSH-a donosi 24. 10. 1957., uz žaljenje, odluku o ukidanju stanice GSS PD „Jastrebarsko“. Oprema koja je stanici dodijeljena ostaje u planinarskom domu na Žitnici, područje aktivnosti preuzimaju članovi stanice GSS u Samoboru, a dokumente članova društvo je dužno predati GSS PSH-u.

Tijekom 1955. godine iz planinarskog društva „Japetić“ izdvaja se planinarska sekcija „Encijan“, čiji su članovi radili u tvornici filmova „Fotokemika“, u samostalno planinarsko društvo „Dr. Maks Plotnikov“. U društvu se formira ekipa (stanica) GSS, koja se profilira u vrlo aktivnu jezgru spašavatelja u Samoboru, uživajući veliku društvenu i financijsku pomoć matičnog poduzeća. Kako u međuvremenu slabi aktivnost članova ekipe GSS u PD „Japetić“, i uz promijenjene društvene prilike, ekipa GSS u PD „Dr.M.Plotnikov“ preuzima u drugoj polovici 1955. vodeću ulogu među članovima GSS u Samoboru i Samoborskom gorju.

Sve brojniji odlasci posjetitelja u planine širom Hrvatske, u Sloveniju i Bosnu, penjački usponi na Kleku, Velebitu i Dinarskim planinama uzrokuju više intervencija, veći broj i kompliciranije povrede, te strožu selekciju među članovima GSS-a u cijeloj Hrvatskoj. Od članstva se traži stručno usavršavanje, kvalitetnije poznavanje penjačke i skijaške tehnike, bolje znanje pružanja prve pomoći. Ti su pak razlozi kod dijela članstva u postojećim ekipama doveli do smanjenog interesa i aktivnosti. Zbog toga se prišlo objedinjavanju ekipa GSS-a pri planinarskim društvima u Stanice bazirane na  teritorijalnom  načelu.

Prva takva stanica GSS-a osnovana je 1. veljače 1956.  kod nas u Samoboru od članova ekipe (stanice) GSS pri PD “Japetić“ (koju je vodio Dr. Adalbert Georgijević) i članova ekipe (stanice) GSS  pri  PD “Dr.M.Plotnikov” (koji je vodio Dragan Selak ), sa sjedištem pri PD „Japetić“.

STANICA GSS PSH  SAMOBOR
1.2.1956. – 10.2.1993.

Tako formirana stanica GSS Samobor preuzima održavanje prije uspostavljenih obavještajnih točaka u planinarskim domovima, provodi stalna dežurstva, sudjeluje u svim društvenim aktivnostima, opskrbljuje obavještajne točke sanitetskim materijalom i opremom za potrebe spašavanja te održava trajnu suradnju s Domom zdravlja u Samoboru i svim drugim službama koje skrbe o sigurnosti i pomoći kod nesreća.

Okić 1957.

Članovi se aktivno uključuju u obuku i vježbe koje priprema i provodi komisija za GSS PSH-a, tako da je 1957. godine (6. lipnja) 6 članova položilo ispit i proglašeno gorskim spašavateljima te su im dodijeljene značke (V. Očić, B. Cvek, B. Ružić, J. Kotarski, D. Selak, T. Đurić). Stanica nastavlja redovni rad, ponekad, što je i normalno, uz kolebanja i zastoje, a ponekad, dolaskom novih članova uz pojačani rad i aktivnosti. U vremenu od 1957. do 1972. godine stanica broji od 4 do 9 članova i 1 do 3 intervencije godišnje, povremene vježbe i predavanja i što je posebno važno za naše prostore, stalni preventivni rad članova u svojim društvima, ali i školama i drugim oblicima edukacije planinara (tečajevi predvojničke obuke, orijentacijska natjecanja, skijaški tečajevi i natjecanja).

Nakon Viktora Očića (1. 2. 1956.- 10. 6. 1958.) na čelu stanice bili su Božo Ružić (1958.- vd pročelnika), Bogdan Cvek (1958. – 1969.) i Željko Bišćan (1970. – 1972.).

Od sredine 1970. godine broj članova Stanice ustalio se na 8 do 10 spašavatelja i 2 do 4 pripravnika, naročito nakon aktiviranja omladinske sekcije u PD »Japetić».

Stanicom od 1972. do 1989. rukovodi Darko Bišćan, rad članova se intenzivira i posebna se pažnja poklanja stručnom radu u Stanici.

Zavižan 1973.

Novi pripravnici se upućuju u stručne škole PSH (alpinistička, špiljarska, vodička), prema rasporedu završavaju tečajeve GSS-a i polažu ispit za naslov «Gorski spašavatelj». Održavaju se samostalne vježbe u Samoborskom gorju, a zajedničke u suradnji sa Stanicama Zagreb i Karlovac. Pokreće se suradnja s članovima špiljarske sekcije PD «Japetić», kasnije još aktivnije s članovima Speleološkog kluba «Samobor» pri istraživanjima speleoloških objekata na Žumberku, Samoborskom gorju, na Risnjaku i na Velebitu, jer ti objekti, uz alpinistička vježbališta na Okiću i Oštrcu, predstavljaju moguće izvore unesrećenja. Tako su sređeni podaci za sedamdesetak speleoloških objekata (položaj, opis, mogućnost pristupa, potencijalno opasne točke) kako bi, ako zatreba, mogli u njima pravilno i brzo reagirati.

U tom su razdoblju članovi Stanice intervenirali u Samoborskom gorju i na području Gorskog kotara u 15 uspješnih akcija spašavanja, ali i potragama i intervencijama s, nažalost, 3 smrtna ishoda.

Klek 1982.

Od svog osnutka Stanica GSS PSH Samobor nije imala status samostalne pravne osobe, ali je uživala veliku potporu Upravnog odbora PD “Japetić“. Kroz planinarsko društvo se vodilo i financijsko poslovanje Stanice, financiralo školovanje članova i nabava opreme, a pročelnik Stanice je po funkciji član uprave društva, što je bilo obostrano regulirano Statutom planinarskog društva „Japetić“ i Pravilnikom o radu Stanice GSS Samobor.

Ni nakon što je Stanica postala samostalna pravna osoba, 10. veljače 1993., dobra suradnja i povezanost ne prestaje. Dapače, pojačava se i članovi Stanice HGSS Samobor i nadalje predstavljaju jednu od temeljnih snaga u radu HPD-a „Japetić“, ali i ostalih planinarskih društava u Samoboru, čiji su i sami članovi.

RAZDOBLJE  1993. – 2006.

Kavkaz 1990.

Na izbornoj skupštini Stanice 10. 1. 1989. za novog pročelnika izabran je Vladimir Novak. Članovi su obnovili liječničke preglede, a u prvoj polovici 1989. 7 članova je uspješno završilo radioamaterski tečaj. U ljeto 1990. izveli smo uspjelu akciju spašavanja na Kavkazu kojom su zbrinuta dva unesrećena planinara ispod vrha Elbrusa na visini od 5200 m , pruživši im prvu pomoć i transport. Nastavljamo s vježbama i aktivnostima u Samoborskom gorju, održavamo zajedničku speleo vježbu s članovima GSS stanica Karlovac i Ogulin.

Nakon obilježavanja 40 godina rada Stanice (na »Šoićevoj kući» 1. veljače 1996. godine) i uspjele izložbe u prostorima Gradske knjižnice Samobor, rad članova Stanice se još više publicira u samoborskim medijima. U ljetu 1996. godine održan je na Okiću «Instruktorski seminar GSS-a» u organizaciji Komisije za GSS HPS i uz pomoć članova Stanice, tijekom te i idućih godina Stanica surađuje s MTB klubom «Šišmiš», paraglider klubom «Parafreek», osigurava njihova natjecanja i aktivnosti na terenu.

Članovi Stanice redovito osiguravaju sve organizirane planinarske i rekreacijske pohode po Samoborskom gorju i Žumberku, naročito zimi (pohodi na Sv.Geru i Oštrc ).

Oštrc 2001.

U sastav stanice dolaze novi pripravnici, pribavlja se nova oprema (čamac za spašavanje- za dom na Oštrcu, akije i nosila- za Veliki dol i Okić, osobna oprema za članove, 2 mobitela za potrebe Stanice).

Rad Stanice u 2001. godini obilježila je pokazna vježba na Oštrcu u zimskim uvjetima, koju smo izveli zajedno s pripadnicima MUP-ova Odjela za vatrogastvo i prvi put uz aktivno učešće helikoptera MUP-a ( Bell 212 ) pri spašavanju u Samoborskom gorju. Kroz niz zajedničkih pripremnih vježbi na terenu i na poligonima uvježbavali smo zajednički rad, a na vježbi ga pokazali pred predstavnicima sustava zaštite i spašavanja, vatrogastva i GSS-a.

Žumberak 2005.

Novu i kvalitetnu opremu Stanica je počela koristiti od 2003. kupnjom iz namjenskih sredstava Proračuna grada Samobora i iz kontigenta osobne i zajedničke opreme koja je dodijeljena preko Komisije za opremu HGSS-a. Ta je oprema omogućila da se članovi Stanice aktivno uključe u sve oblike osposobljavanja u GSS-u (spomenimo zajedničke vježbe speleo i stijenskog spašavanja u jami «Olimp» i «Đulinom ponoru», te stijeni Anića kuka u Paklenici). Početkom 2004. iz sredstava CZ Zagrebačke županije Stanici je, uz demonstracijsku vježbu njezinih članova, u Velikoj Gorici dodijeljena univerzalna nosiljka UT – 2000, akomulatorska bušilica, šator, užeta, i speleo rasvjeta, a iz dodatnih sredstava u Proračunu grada Samobora financirana je kupnja spelo nosiljke, dodatne tehničke opreme i pribora, a riješili smo i radio vezu na terenu. Krajem godine počeli smo suradnju i s «Hrvatskom udrugom za obuku potražnih pasa».

Sve ovo smo predstavili javnosti i predstavnicima Zagrebačke županije i gradova Samobor i Zaprešića na zajedničkoj pokaznoj vježbi «Žumberak 2005», kada smo u okviru seminara za obuku SAR timova, koristeći opremu Stanice, uz ekipe HGSS-a ( Stanice Zagreb i Komisije za potrage ), HUOPP i KOSSP-a, izveli demonstraciju potrage, zbrinjavanja i specijaliziranog transporta unesrećenog. Tijekom ovog razdoblja stanica je primila 4 nova pripravnika, a 2 člana su položila ispit za naslov „Gorskog spašavatelja“.

RAZDOBLJE  2006. – 2011.

Žumberak 2009.

Od sredine 2005. godine intenzivno se planiraju aktivnosti i medijska prezentacija obilježavanja 50 godina rada Stanice. Samo svečano obilježavanje održano je 28. 1. 2006. uz nazočnost velikog broja gostiju i uzvanika (osnivača Stanice, gradonačelnika Samobora, pročelnika HGSS-a i članova IO HGSS, načelnika PUZS Zagreb, predstavnika stanica HGSS iz Makarske, Splita, Zadra, Ogulina, Karlovca, Požege, Pule i Zagreba ). Izrađen je promidžbeni materijal o 50 godina rada Stanice, zaslužni članovi Stanice primili su priznanja HGSS-a, a sama Stanica je dobila Plaketu HGSS-a. Proslava je bila medijski popraćena i zabilježena u dnevnom i lokalnom tisku. Kroz godinu kompletira se i dopunjava osobna oprema članova kao i oprema Stanice iz sredstava HGSS-a i iz proračuna lokalne zajednice. Članovi redovito provode stanične vježbe i dežurstva na svim aktivnostima u Samoborskom gorju i uključuju se u aktivnosti (obuku i vježbe) koje provodi HGSS kroz svoje stručne komisije.

U lipnju 2007. Odlukom IO HGSS Stanici Samobor je dodijeljeno vozilo Defender – prvo vozilo u 51 godini postojanja Stanice Samobor. U ljeto iste godine u članstvo su primljena četiri nova suradnika, a članovi Stanice (V. Jakobović i R. Balić) predstavljaju svoj model speleo bivka („Bivak Vatino“). Bivak je Komisija za speleospašavanje HGSS-a uvrstila u standardnu speleospašavalačku opremu, što predstavlja veliko priznanje radu naših članova. U 2008. održane su dvije uspjele pokazne vježbe (u Samoboru 1. 3. u sklopu vježbe CZ i Mraclinu 7. 6. u sklopu vježbe CZ Zagrebačke županije ), kupljena je auto prikolica za prijevoz opreme, a bili smo dežurni za vrijeme održavanja Svjetskog prvenstva timova potrežnih pasa ( 14. IRO ). Iduće, 2009. godine Stanica izdaje promidžbeni letak s kojim sve posjetitelje, polaznike planinarskih škola i druge turiste upozorava na načine sigurnog boravka u Samoborskom gorju i Žumberku, obavlja, zajedno s kolegama iz HGSS stanice Varaždin redovnu obnovu znanja pružanja prve pomoći i sudjeluje na vježbi CZ Zagrebačke županije „Pisarovina 09“. Krajem godine javljamo se na natječaj Grada Samobora i sklapamo ugovor o korištenju prostora. Prostor uređujemo u prvoj polovici 2010. godine i HGSS stanica Samobor seli opremu, vozila i dokumentaciju na adresu Perkovčeva 59. Nakon izborne skupštine 25. 1. 2010 novi pročelnik Stanice je Vatroslav Jakobović.

RAZDOBLJE  2010. – 2016.

Članovi uz to čine specijalističku postrojbu CZ Grada Samobora, pročelnik je od 2004. godine član Stožera CZ Grada Samobora, predstavnici stanica su članovi Stožera CZ Zagrebačke županije i gradova Jastrebarsko i Sveta Nedelja. Vrlo dobra je suradnja s Nadzornom službom Javne ustanove Park Prirode «Žumberak – Samoborsko gorje». Mrežu obavještajnih točaka HGSS-a čine, uz planinarske domove u Samoborskom gorju, u Samoboru centar Hitne pomoći i područne ambulante Doma zdravlja te sjedište Vatrogasne zajednice i Javne vatrogasne postrojbe, a dojave o nezgodi moguće su preko jedinstvenog broja 112 i stalnog dežurnog broja stanice ( 091 7210 008 ).

INTERVENCIJE I AKCIJE SPAŠAVANJA

Osim vrlo važnog preventivnog rada, Stanica je na terenu do sada registrirala preko stotinu akcija (spašavanja, potraga i intervencija), među kojima treba spomenuti nekoliko interesantnih, zbog načina izvedbe, vrste povreda i na kraju publiciteta koje su dobile.

Samoborsko gorje 1997.

Pored klasičnih intervencija na domaćem području (najviše na lokalitetima Okić, Oštrc, Veliki dol i Japetić), te na skijalištima (ranije Japetić i Veliki dol, ali i na dežurstvima na Medvednici, Platku i Bjelolasici), članovi Stanice bili su angažirani kod dvadesetak potražnih akcija, od vrlo opsežnih višednevnih potraga, (obavljali smo ih samostalno ili u zajedništvu s drugim Stanicama HGSS ), od kojih su neke bile i sa smrtnim ishodom, do onih, a takvih je bilo najviše, koje smo rješavali telefonom, jer se «izgubljena osoba» sama pojavila kod kuće.

Uz to, već 1993. u potrazi u Samoborskom gorju bio je angažiran policijski pas tragač. Od višednevnih potraga spomenimo onu iz 2003. godine zimi na Sv. Geri, kad je bilo angažirano 60 osoba, spašavatelja iz HGSS stanica Samobor i Karlovac, pripadnika MUP-a, nadzornika Parka Prirode i lovaca, koji su samo za transport i obilazak terena odvezli 2250 km.

Bilo je i šaljivih zgoda, npr. dva su nas puta zvali da spasimo pse iz nedostupnih mjesta (iz duboke rupe s vodom i iz kamenoloma). Ovaj smo posljedni riješili uz pomoć posude s vodom i komada mesa.

Također, naši su članovi intervenirali kod nezgoda u Himalaji (uspon na Naya Kanga – 5864 m), i na Pamiru (Pik Korjenevska, logor na 6400 m).

Pročelnici stanice Samobor
  • Viktor Očić – 1.2.1956. -10.6.1958.
  • Božo Ružić  1958.- vd pročelnika
  • Bogdan Cvek  1958. – 1969.
  • Željko Bišćan  1970. – 13.9. 1972.
  • Darko Bišćan  13.9. 1972. – 10.1.1989.
  • Vladimir Novak 10.1.1989. – 25.1.2010.
  • Vatroslav Jakobović 25.1.2010. – 12.3.2018.
  • Nikola Tot 12.3.2018 – danas